Dok bi se u Srbiji svi poznanici, prijatelji, komšije i rodjaci utrkivali u čuvanju deteta (da ne pričam o baki i ostalim bliskim članovima porodice) ovde u Švajcarskoj je to veoma teško. Čini mi se da su osnovni razlozi njihova generalna uzdržanost u odnosima prema drugima (rado se sastaju u kafićima i restoranima ali retko posećuju po kućama) kao i neki sulud strah i nepoverenje koje vlada prema “nepoznatima” koji bi čuvali dete, a u nepoznate se ubrajaju svi osim majke i oca. Ovde je uostalom normalno da majka ostane godinama kod kuće i napusti posao da bi se starala o detetu i postoji veliki animozitet prema jaslicama, obdaništu i sl. No, svakom svoje, ne želim da ulazim u tudje razloge i odluke, daleko od toga. Sve to poštujem i trudim se da razumem.
Recimo da sam u proteklih godinu dqnq upoznala puno žena sa decom na različite načine: na kursevima za bebe, na yogi, u savetovalištu za decu, pa čak i na forumima na Internetu. Recimo da su mnoge od njih veoma simpatične a sa nekima bih zaista volela da mogu češće da se družim. Naravno da imam i svoje “stare” prijatelje od kojih mnogi takodje imaju decu, vidjamo se povremeno ali mnogi žive na drugom kraju Ciriha ili u drugim gradovima još dalje od nas.
Za sutra sam bila prijavljena da slušam jedno predavanje vezano za moj posao (iako počinjem da radim 1. oktobra ponekad pročitam nešto za posao) i trebao mi je neko da pričuva malenu od 1 do 5 posle podne. Dragi radi, njegova sestra nije tu, a nemamo nikoga više. Prijatelji koje imam ili rade ili imaju baš malu decu i sigurno im je to dovoljno za sada pa neću da ih gnjavim
ili žive dosta daleko od nas. Naravno da sam onda pitala nekoliko mama-poznanica u koje bih imala poverenje – sve te koje se svakog dana švrćkaju po igralištima, bazenima, šumama i jezerima – i mislile li da se neka od njih javila? Nije. Naravno, nekako se nisam ni nadala da ce neko pristati ali ipak, optimizam je moje drugo ime.
Malopre sam otkazala učešće na predavanju, a tako sam se tome radovala.
Zatim sam postavila oglas. Tražim mamicu koja će 1-2 puta mesečno pripaziti na moje dete tokom 2-3 sata i obrnuto. Moje dete je rodjeno u oktobru 2007, veoma je milo, veselo i lako za negu/druženje, ja imam 33 godine i prilično sam strpljiva i istrajna osoba. Govorim nemački, engleski, pomalo francuski a maternji jezik mi je srpski.
Već sam ga okačila na dva sajta na Internetu (jedan od njih je kidSharing) a sutra ću ga okačiti i u mesnoj zajednici. Nikad se ne zna, možda mi se čak javi neka “naša” mamica, to bi tek bilo sjajno. Kao što rekoh, optimizam je moje drugo ime.
Inače malena kreće 1. oktobra u jaslice dva dana nedeljno, ja ću raditi 3 a dragi 4 dana nedeljno. Sve smo odlično smislili i organizovali ali eto, treba mi neko koga ću moći da pozovem u pomoć ako mi iskrsne nešto u danima kada nemamo jaslice.
Ako sve ovo ne uspe počećemo da tražimo klasičnu babysitterku.
update: na oglas mi se javila a u medjuvremenu smo se i upoznale jedna izuzetno simpatična devojka sa kojom sam otkrila puno zajedničkih interesovanja i stavova. Imamo i sličnu priču o boravku u Švajcarskoj, jednostavno smo se prepoznale. Jupi!